Akustična gitara i Klasicna gitara

Čivija je mehanizam koji se montira na glavu gitare. Čivija ima isto koliko i žica i uglavnom su od metala, neki primerci imaju ukrasnu plastiku (uglavnom kod skupljih klasicnih gitara) ili neki drugi materijal na mestu gde se hvata prstima (kod mene je recimo od slonove kosti napravljena). Prave se ili pojedinačno ili po tri na jednom postolju a u zavisnosti od modela mogu biti leve i desne. Pored svima znane namene, da preciznim štelovanjem naštimuju žicu, imaju još jednu manje poznatu ali ništa manje važnu funkciju a to je da istoj toj žici nedaju lako da se raštimuje.
Vrat kao jedan od važnijih i osetljivijih delova često je miljenik vlasnika gitara. Hiljadama puta sam gledao ljude kako ga paze gledajući da li se iskrivio. Jadan vrat stalno je izložen raznoraznim maltretiranja. Kao prvo, na njega konstantno deluje sila kojom žice teže da se vrate u nenapeto stanje a tu smo i mi sa svojim "gnjavljenjem" dok nazovi sviramo. U odbrani od napasti vratu pomaže čelična šipka koja prolazi kroz njegov centar (nemaju je sve gitare). Da nije nje sumnjam da bi površina od desetak kvadratnih santimetara, koliko je drvo debelo u preseku, mogla sve da podnese. Vrat se kod akustičnih gitara skoro po pravilu lepi za rezonantnu kutiju koja je ujedno i telo gitare. Kod klasicnih gitara situacija je ista jedino je vrat malo siri od akusticnih radi preciznije sviranje tonova.
Otvor na rezonantnoj kutiji ima funkciju prolaza kroz koji prolaze zvuci. Rezonantna kutija sem primanja vibracija fizičkim putem, preko vrata s jedne i donje kobile s druge strane, hvata zvuke sa žica i kroz otvor. Kutija kroz isti taj otvor, svojom akustikom i sposobnošću pojačavanja, kao kroz bass reflex izbacuje tonove napolje znatno glasnije nego što bi se žica inače čula. Kod klasicnih i gitara koje su ozvucene, postoji plasticni poklopac za zatvaranje otvora koji se koristi ukoliko muzicar koristi i prednji mikrofon kod recimo pevanja, da bi se zatvorio zvuk i da bi se smanjila tj izbeglo dupliranje zvuka iz kutije koji bi se prenosio preko mikrofona a izgleda ovako kao na slici.
Donja kobila se može opisati kao i gornja kobila s tim što ima još po neki deo, osobinu i ulogu. Pored plastičnog dela preko koga se žice prelamaju (kao na gornjoj kobili) postoji i drveni komad koji u stvari nosi taj plastični deo i pored toga služi za zakačinjanje početka žice. Lepši modeli za kačenje žica koriste klinove. Za donju kobilu na akustičnoj gitari (gde nepostoji mogućnost nekih podešavanja) veoma je važno gde se postavi. Radi se o delovima milimetra, ako se to ne uradi kako treba naizgled sve je u redu ali gitara nikako nemože korektno da se naštimuje. Šteta je što se ova greška često ponavlja pa su mnoge gitare falične po ovom pitanju.
Rezonatna kutija na akustičnim gitarama izigrava telo gitare (i dobro joj ide) ipak zvučnost je njen glavni zadatak. Izrađuje se od drvenih ploča nalik debelom furniru i posebno profilisanih letvica koje služe za ojačanje. Sve se to lepi. Zbog svoje konstrukcije veoma su osetljive i kao takve ih treba čuvati. Neki modeli akustičnih gitara umesto drvenog imaju plastični donji deo rezonantne kutije. Ova karakteristika uglavnom se javlja na kvalitetnijim gitarama.Električna gitara


Tremolo je veoma komplikovan i složen mehanizam sa mnogo funkcija, srećom prost je za upotrebu. Jedan od zadataka mu je da čvrsto i sigurno drži početak žice, on je takođe i jedna vrsta donje kobile, ima mogućnost podešavanja položaja mosta za svaku žicu posebno (uz pomoć ovog podešavanja se tonira gitara). Neki tremolo mehanizmi imaju i mogućnost finog štimovanja, mnogo preciznijeg od čivije. Uz sve ovo mogu i ono zbog čega se zovu tremolo. Svi ovi segmenti stoje čvrsto spojeni oko jedne osovine. Ubode li se i tremolo ručica njenim pomeranjem ovo sve zajedno se okreće oko te osovine i postiže se otpuštanje ili zatezanje žica odnosno promena visine tona. Kao dobri se smatraju oni primerci koji mogu dugo da rade a ne pokvare štim.










